Znanost i Biblija

I dok su teološki eksperti proučavali doslovno znaćenje biblijskih fraza i spominjanih povijesnih činjenica, što je dovelo do beskrajnog niza interpretacija, znanstvenici su proučavali Bibliju i otkrili znanstvena skrivena znaćenja unutar svetih tekstova.

Zajedno s našom brzom znanstvenom evolucijom, raslo je i naše shvaćanje pradavnih svetih tekstova, kao što su Vede i Upanishade. Danas ne otkrivamo samo znanstveni značaj Istočne duhovnosti već i Biblije!

Fascinirajuće činjenice o Bibliji su izbile na površinu, a koje je često odbacivala ili ignorirala Rimska katolička crkva, jer se ti nalazi nisu uklapali u utvrđenu dogmu Crkve, pa je najboljom strategijom izgledalo kompletno ignoriranje tih činjenica.

Međutim za razliku od teoloških rasprava, znanstvene se činice ne mogu ni ignorirati niti diskutirati, one su ili dokazane ispravnim ili krivim, nema ništa između toga.

Knjiga geneze

Vjerojatno je jedna od najmanje shvaćenih knjiga pradavne prošlosti Knjiga Geneze, prva knjiga Svete Biblije. U zadnja dva desetljeća su znanstvenici otkrili kako ta knjiga šifrira skriveno znanje, koje je tamo namjerno stavljeno. Tek na kraju drugog miljenija smo dosegli razinu znanstvenog razumijevanja, što nam omogućava shvaćanje skrivenog znanja u toj knjizi.

Najveća je tajna skrivena u prvoj rečenici Geneze. U originalnoj hebrejskoj verziji Biblije, Geneza počinje s riječju 'Be-resjiet' u znaćenju 'najprije' ili 'u principu'. U prijevodu u modernim verzijama Biblije prevedeno je s 'na početku'.

Svatko zna početnu frazu Geneze, međutim samo nekolicina zna, kako je cijela bit kreacije stavljena u tu prvu riječ. Danas zahvaljujući radu Stan Tenen-a na izvornoj i prirodnoj hebrejskoj abecedi, te dodatnom istraživanju Daniel Winter-a o značaju spirale Zlatne sredine, znamo da je hebreska abeceda dizajnirana s vrlo jasnom namjerom prijenosa same biti stvaranja te podučavanja kasnijih generacija, što stvarno znaći Be-resjiet princip kreacije.

Nezavisno su Stan Tenen i Daniel Winter uočili kako su slova hebrejske abecede projekcije 'specijalne forme' stranica tetrahedrona, promatrane iz različitih kutova! Međutim, samo je Daniel Winter ukazao kako je 'specijalna forma' u stvari spirala Zlatne sredine ili Φ (Phi) spirala.

Φ spirala opisuje površinu torusa, osnovnog elementa materije. Ako sada postavimo Φ spiralu unutar tetrahedrona i onda ju polagano rotiramo oko glavne osi i usmjerimo svijetlo iza Φ spirale, sva će se hebrejska slova pokazati kao sjene unutar plohe tetrahedrona.

Dakle, slova hebrejske abecede su projekcije spirale Zlatne sredine. Stan Tenen je nazvao tu 'specijalnu formu' u tetrahedronu 'plamena slova u šatoru'.

Slovo plamena u šatoru i prvi stih Geneze.
(Uljudnošću Dan Winter-a, www.soulinvitation.com )

Nije li zadivljujuće kako su autori geneze namjerno htjeli prenijeti to znanje budućim generacijama. Sve što je bilo potrebno je bilo naše evoluiranje do razine znanstvenog shvaćanja, pa bi se prije ili kasnije otkrio značaj svetih tekstova. No što to znači?(1)

Prema Daniel Winter-u, potrebni kutovi za projiciranje Φ spirale na plohu tetrahedrona i kreiranje hebrejske abecede su isti oni kutovi, koje trebamo za rotiranje torusnog prstena kako bi se mogli ugnjezditi jedan u drugog prema simetriji krutih tijela Platona. To je točno recept za konstruiranje materije iz torusnih oblika kako je to opisano u poglavlju 6, 'Vibracije etera', paragraf 'Implozijska fizika'!

Čak je značajnija činjenica po kojoj glasno izgovaranje hebrejskog slova, daje zvuku oblik slova. I Stan Tenen i dr. Hans Jenny (cymatics) nezavisno jedan o drugog ukazuju na tu činjenicu. Hans Jenny je zapisivao vokalno izražavanje slova na tanjuru pijeska. Vibracije glasa izgovora hebrejskog slova, prouzročit će stvarno formiranje u zrncima pijeska oblika hebrejskog slova!

Očito je to high-tech znanje namjerno očuvano u Bibliji, kako bi ga buduće generacije otkrile. Hebrejska abeceda je priručnik za kreiranje materije; to je sveti jezik koji je bio intencijski dizajniran. Treća knjiga Kabale 'Sephir Yitzirah' spominje priču kako Bog uzima slova iz abecede za stvaranje svijeta. Stoljećima smo ismijavali tu ideju i vjerovali kako se radi o mitu, a tek smo danas dosegli zrelost za divljenje tim riječima, jer stvarno izgleda hebrejska abeceda nosi nosi u sebi dizajn materije.

Nakon iznesenog pronalazimo smisao i u prvoj rečenici evanđelja po Ivanu, koja glasi:

          Ivan 1-1 “U početku bijaše Riječ, a Riječ je bila s Bogom i Riječ bijaše Bog.
        2 On je na početku bio s Bogom;
         3 Sve su stvari napravljene pomoću njega, a bez njega ništa nije napravljeno od onog što
postoji".

Uz danu činjenicu o postojanju osnovnih ključeva za konstruiranje materije danih u prvoj rečenici Geneze, možemo drugačije gledati na mitsku priču o Adamu i Evi, koju sadrži Ggeneza. Pogledajmo još jednom na temeljne gradbene blokove materije:

Potrebna je određena imaginacija, no ipak pogledajmo dvostruku spiralu s lijeve strane slike, pa zar ne izgleda kao drvo? Donja spirala je korjenje, a gornja lišće. To je Drvo znanja Dobra i Zla u Rajskom vrtu. Ako pogledamo desnu sliku, u njoj je lakše vidjeti jabuku, torus je oblika jabuke. Zmija, koja je navela Evu na jedenje jabuke s drveta je Φ spirala, koja savršeno opisuje torus.

Priča o Adamu i Evi, bi se dobro mogla referencirati na način konstruiranja materije iz etera. Pad iz raja je počeo kada je iz Jednosti Kreatora, njegove vječite svijesti, etera, kreiran prvi oblik torusa. Prvi je korak u kreaciji bio u isto vrijeme odvajanje od Jednosti. Pad iz raja bi se mogao objašnjavati odvajanjem od Jednosti u iluziju fizikalnog svijeta, naizgled, razdvojenih dijelova.(2)

Ako je autor Knjige postanka imao temeljno znanstveno shvaćanje, postavlja se pitanje gdje ga je dobio?

Knjiga egzodusa

Vrlo interesantna činjenica je tvrdnja arheologa Howard Middleton-Jones-a o pronalasku ulaza u Arku blaga, svetište koje sadrži kamene pločice na kojima je upisano Deset zapovijedi, koje je Bog dao Mojsiju.
Prema Middleton-Jones, ulaz se mora naći u Velikoj piramidi na Giza visoravni. Taj ulaz bi se prema pretpostavci morao naći na kraju južnog zida Velike galerije Velike piramide. U svojoj knjizi 'Giza - Geneza, najbolje čuvana tajna - Giza-Genesis, the best kept secrets’ nudi egzaktne detalje o načinu otvaranja vratiju prema tajnom skrivenom prolazu.

Otkrio je taj ulaz proučavanjem biblijske knjige Egzodus, u kojoj Bog daje detaljne instrukcije Mojsiju za konstruiranja Arke za blago, kao spremišta Deset zapovijedi. Otkrio je kako su sitni detalji konsturkcije i korišteni materijali za Veliku galeriju u stvari opisani u knjizi Egzodusa! Howard Middleton-Jones međutim ne vjeruje da Arka blaga sadrži Deset zapovijedi, jer je zaključio kako bi to morao biti kristal podrijetla iz Atlantide, smješten duboko ispod Giza visoravni za stabiliziranje Rešetke Zemlje.(1)

Knjiga brojeva

Mnogi vjeruju kako je autor knjiga Geneze, Egzodusa i Brojeva u stvari Mojsije. Knjiga Brojeva se bavi rasponom od četrdeset godina nakon egzodusa Izraelićana iz Egipta. Postoji impresivno mnogo brojeva koji se spominju u Knjizi Brojeva, što je uvjetovali i njen naziv. Brojevi su izgleda relevantni.

Prema liječniku i američkom vodećem travaru dr. Joseph S. Puleo, koji je bio inspiriran tijekom nekog mističnog iskustva na istraživanje Knjige Brojeva u traženju frekvencija izliječenja. Ma kako to čudno zvučalo, našao je vjerojatno 6 frekvencija zvuka u Knjizi Brojeva, poglavlje 7, stihovi 12 - 89!

Nađene frekvencije su 396 Hz, 417 Hz, 528 Hz, 639 Hz, 741 Hz i 852 Hz. Te frekvencije su frekvencije stare solfeggio skale. Korištene su u Gregorijanskim i Sanskrit crkvenim napjevima.
Slogovi koji su korišteni za označvanje tonova te skale su:

Ut-Re-Mi-Fa-Sol-La, uzeti iz srednjovjekovne pjesme Ut Quent Laxis, gregorijanske crkvene pjesme koju je napisao Ivan Krstitelj.

Ut queant laxis
Resonare fibris
Mira gestorum
Famuli tuorum
Solve polluti
Labii reatum
Sancte Iohannes

Prijevod: Da bi robovi mogli rezonirati (glasno objaviti) nadnaravna (čuda) tvojih kreacija s otpuštenim (pojačanim) glasovnim akordima. Isperi krivnju sa svojih (naših) profanaih usana, Sveti Ivane.

Tekst u Ut Quent Laxis izgleda sugerira da te note otvaraju komunikacijski kanal s Božanstvenim (Božjim).

U viziji dr. Joseph S. Puleo-a mu je pokazano korištenje metodologija reduciranja brojeva Pitagore preslikavanjem velikih brojeva na jednu jedinu znamenku. Vrijednosti se svih znameki zbrajaju. Ako nakon prvog zbrajanja broj još uvijek sadrži više od jedne znamenke, proces se ponavlja. Evo primjera:

456 se reducira na 4+5+6=15, slijedeća redukcija je 1+5=6. Tako se broj 456 reducira
na jednu jedinu znamenku 6.

Joseph Puleo je pronašao jednu jedinu temu ili predmet u Knjizi Brojeva, koju knjiga diskutira. Prva je stvar, koju je pronašao, često spominjanje broja dana, prvi dan, drugi dan, treći dan, itd. Prvi se dan referencira u stihu 12, drugi se dan spominje u stihu 18, a treći dan u stihu 24. Zadnja referencija na dan je pronađena u stihu 78. Svi se dani refrenciraju počevši od stiha 12 s inkrementom 6.

Vidite li ponavljanje 396, 396, itd, što se nastavlja sve dok se dođe do stiha 78. Tako je nađena prva frekvencija koja odgovara Ut tonu.

Druge su frekvencije nađene korištenjem ponavljanja tema nađenih u tekstu. Iznenađujuće je što se sve nađene frekvencije na taj način poklapaju s frekvencijama solfeggio ljestvice.

Solfeggo ljestvicu je nakon nekog vremena crkva zabranila i promijenila ju je u našu današnju popularnu Spuštenu ljestvicu. Ut je bio promijenjen u Do a njegova frekvencija promijenjena, a dodana je i sedma nota Ti. Međutim, time se potpuno izgubila harmonija izvorne ljestvica.(4)

Za frekvencije koje pronašao Puleo, se sada vjeruje, da imaju svojstva liječenja. Frekvencija 528 Hz, po pretpostavkama ima izliječujući učinak na DNA. Frekevncija izgleda utječe na molekule vode koje okružuju DNA spiralu.

Glen Rein iz Istraživačkog laboratorija kvantne biologije u New York-u - Quantum Biology Research Lab je eksperimentirao s in vitro DNA, koje je bila izložena snimkama različitih glazbenih stilova. Koristio je tehniku konvertiranja glazbe na audio skalarne valove. Koristio je izvore zvuka suprotne faze kako bi se ista glazba sama poništila i kreirala skalarne audio valove. U pokusu su korišteni CD uređaj, pojačalo i spirali slična samo-poništavajuća zavojnica. Svirana su četiri tipa glazbe epruveti koja je sadržavala in vitro DNA. Apsorpcija UV svijetla u DNA ispitne uzorke DNA uzoraka je mjerena nakon jednog sata.

Gregorijanske pjesme su uvjetovale 5% do 9,1% povećanje apsorpcije UV svijetla zbog odmotavanja DNA spirale. Sanskrit pjesme su imale sličan učinak, 5,8% do 8,2%. Rok (0 - 1%) i klasična glazba (0 - 1,1%) su mali ili nikakav učinak. Glen Rein je konačno zaključio kako čujni zvučni valovi Solfeggio ljestvice mogu prouzročiti rezonancija DNA, te mogu imati učinak (iz)liječenja.(5)

Pitanje se postavlja o tomu tko je unio ove frekvencije u Knjigu Brojeva? Ako je Mojsije bio autor te knjige, možda je dobio to znanje od Egipćana. Ostaje misterija, no i činjenica znanstveno mjerljivih učinaka na DNA glazbenih frekvencija spomenutih u Knjizi Brojeva. Sugeriraju im se i svojstva DNA liječenja.

Gematrija

Gematrija je pradavna okultna znanost, koja proučava Bibliju na drugi način. Pokušava pronaći znaćenje u hebrejskom tekstu proučavanjem numeričkih vrijednosti hebrejskih slova i riječi. U hebrejskom svako slovo ima jedinstvenu vrijednost, slično binarnom ASCII kodu u modernim kompjuterima za predstavljanje znakova. Vrijednosti slova u riječi se može pribrajati brojčanoj vrijednosti riječi, riječi se mogu pribrajati vrijednosti rečenice, itd.

Postoji nekoliko izravnih referencija u Bibliji na Veliku piramidu. Jedna od njih se nalazi u knjizi Izaje:

Izaja 19:19-20 “U to će vrijeme postojati oltar za BOGA, u središnjem Egiptu i spomenik BOGU na granici Egipta. To će biti znak i svjedočanstvno Svemoćnog BOGA u zemlji Egiptu. Kada ljudi mole BOGA za pomoć, on će poslati nekog za njihovo spašavanje i obranu. Taj će ih spasiti od onih koji im zadaju bol."

Oltar u središnjem Egiptu i spomenik na granici Egipta su najvjerojatnije referencija na Veliku piramidu koja se nalazi blizu delte Nila. Velika piramida je jedini spomenik lociran u centru Egipta i na granici (Nila) u isto vrijeme.

Ako uzmemo službeni hebrejski tekst istog stiha Izaja 19:19-20, otkrivamo vrlo interesantnu činjenicu. Kada se uzme gematrijska vrijednost tih stihova Izaja, njihov zbroj iznosi 5449. U inch-ima je točna visina Velike piramide!

Ako se prisjetimo, Velika piramida je pokrivena s 144.000 poliranih zaštitnih kamenih pločica, koje omogućavaju Piramidi svijetljenje poput svetionika u pustinji. Egipćani nazivaju piramidu 'Ta khut', što se prevodi kao 'Svijetlo'. Harmonijska vrijednost brzine svijetla je također 144.000 lukova po sekundi rešetke

Zemlje, kako je to otkrio Bruce Cathie, rekalkulirajući brzinu svijetla u odnosu na Rešetku Zemlje. Je li čista slučajnost što je gematrijska vrijednost za 'svijetlo' jednaka 144?

Dakle nalazimo tragove dubokog znanja o Velikoj piramidi i najvjerojatnije o brzini svijetla autora Biblije. To je znanje koje stanovnici antičke Grčke i Rima ne bi trebali imati u vrijeme kada je pisana Biblija, barem ne ako još uvijek vjerujemo da je naša civilizacija vrh evolucije na ovoj planeti!(6)

Dakle, kako vidimo harmonijska brzina svijetla u odnosu na Rešetku Zemlje korespondira s gematrijskom vrijednošću 144 za svijetlo! To ne izgleda slučajno. Možda su pradavni autori Biblije znali za harmonijsku brzinu svijetla u odnosu na Rešetku, pa su dizajnirali hebrejsku riječ temeljem projekcija Φ spirale u tetrahedronu, pa se onda pitamo zašto nisu mogli isto tako dodati gematrijski značaj riječima?(7)

U ovom odjeljku ćemo pokazati samo dva primjera primjene Gematrije i njenog značaja, koji se izdiže iznad doslovnog tumačenja teksta Biblije. Gematrija u stvari pita tko je stvarno pisao Bibliju? Kako su autori Biblije znali za mjere Velike piramide i kako je uopće moguće njihovo poznavanje brzine svijetla? Jesu li autori Starog zavjet dodali dublju razinu znaćenja doslovnim hebrejskim riječima u Bibliji, mameći nas prije svega na čitanje između redaka? Možda je Stari zavjet bio namijenjen prijenosu i održavanju tajne pradavne znanosti, koje tek počinjemo ponovno otkrivati?

Biblijski kod

Mnogo se prašine podiglo zbog otkrivanja tako zvanih šifara u Bibliji, otkrivenih unutar Starog zavjeta. 1958. je neki rabin otkrio neke neuobičajene mustre u knjizi Geneze. Povjerovao je u postojanje tajnih poruka skrivenih u Bibliji. 1988. matematičar Eliyahu Ripps s Hebrejskog sveučilišta, promatrajući tvrdnje starog rabina ozbiljno, učitao je cijeli tekst Starog zavjeta u kompjutor. Zajedno sa svojim timom razvio je metodu analize, kojim bi prolazio cijeli tekst Biblije u potrazi za skrivenim šiframa Tore. Razvijeni jednostavni algoritam su nazvali Ekvidistantno sekvencioniranje slova - Equidistant Letter Sequencing (ELS). To je najprije dovelo do utemeljivanja ključnih riječi, koje želimo pronaći unutar teksta. Zatim je kompjutor počeo tražiti pojavljivanje prvog slova u teksta. Kada ga je pronašao, tražilo se drugo slovo. Kada je bila određena udaljenost između prvog i drugog slova izražena brojem slova, na primjer dva se slova pojavljuju unutar udaljenost od 50 slova. Tada je ostatak teksta Biblije scann-iran u potrazi za slijedećim slovima početne (ključne - op. prev.) riječi. Kada je nađena cijela riječ, pretraživanje se nastavilo traženjem mogućih riječi koje su u odnosu s njom.

Biblijski kod (šifra) je prezentiran široj javnosti, kada je istraživački novinar Michael Drosnin došao na scenu i napisao, sada poznatu knjigu, 'Biblijski kod - The Bible Code'. Biblijski kod je otkrio mnoga povijesna imena, mjesta i činjenice unutar Starog zavjeta, ubojstva Lincoln-a, Kennedy-a, Ghandi-ja, referenciranje na bombardiranje Oklahome, Drugi svjetski rat, pad željezne zavjese. Biblijski je kod dobio proročanske kvalitete, kada je Drosnin, temeljem predviđanja Biblijskog koda, upozorio izraelskog premijera Yitzhak Rabin-a godinu dana prije nego što je bio ubijen, Ne samo točan datum predviđanog incidenta već i ime njegovog ubojice! Godinu dana kasnije Rabin je bio ubijen upravo na taj datum spomenut u Biblijskom kodu i od spomenutog čovjeka.

To je začuđujuća činjenica, koju se ne može lagano objasniti!
To je privuklo interes vojne obrane SAD-a, koja je ozbiljno proučavala temu pretpostavljenog Biblijskog koda.

Međutim, drugi su ljudi tvrdili kako se skrivene šifre mogu naći u bilo kojoj knjizi! Kako bi to dokazao Brendan McKay s Australskog nacionalnog sveučilišta je uzeo stranicu iz knjige 'Moby Dick' i dokazao slijedeće riječi, koje su se mogle izvuči korištenjem ELS algoritma: princeza Diana, kraljevski, Dodi, Henri Paul, smrtan u tim raljama smrti.

Za mnoge je to apsolutan dokaz kako su biblijski kodovi (šifre) slučajne i ne nose nikakvno inherentno znaćenje. Ipak, Drosnin brani svoje tvrdnje činjenicom kako su te riječi izvučene ELS-om nađene vrlo blizu jedna drugoj, pa su šanse takvog slučajnog pojavljivanja vrlo male. To je bilo potvrđeno provedenim statističkim istraživanjem, koje je objavljeno u "Statističkoj znanosti". Također je rekao da 'Moby Dick' nije predviđao buduće događaje!

Teomatika

I dok se nastavlja rasprava o tomu je li biblijski kod autentičan, otkrivena je potpuno durga vrsta biblijskog koda, koja je prema pronalazačima znatno interesantnija i može se matematički dokazati eliminirajući sjene sumnje. Teomatika je zasnivana na pradavnoj okultnoj znanosti Gematriji, no odlazi nešto dalje!

Pronalazaći teomatike tvrde, kako mogu dokazati vlastiti vodeni žig Boga. Vlastiti potpis stavljen u Bibliju!

Apsolutno, kompletnoitotalnojenemogućematematičkiopovrgnutiteomatiku. Svekolikavaljanosttogotkrića - činjenicadaseradioBožjemdjelu - jeneupitna. Teomatikane ćenikadabitiopovrgnuta. Ustvari, nitkojojsene ćenipribližiti'.

Wow, ti su ljudi ili vrlo arogantni ili su jako sigurni u sebe, u istinski nalaz nečeg jako stvarnog! Pogledajmo stvar izbliza.

Teomatika je kombinacija riječi Theo, grčke riječi za Bog(a) i matematike. Osnovica teomatike je pradavna gematrija. Teomatika je otkrivena kao i 'biblijski kod' ubacivanjem teksta najizvornije grčke verzije Novog zavjeta u kompjutor. Zatim se u grčkom Novom zavjetu poglavlja označuju slovima, kao što rimska slova označavaju brojeve. Na taj način su mogli derivirati brojčanu vrijednost odgovarajućeg grčkog slova, recimo ASCII kod grčkog pisma (brojevima predstavljanje slova korišteno u kompjutorima). Otkrili su da nemaju samo slova brojčanu vrijednost, već i riječi unutar teksta imaju pridružene jedinstvene brojeve. Ona se izračunava pribrajanjem vrijednosti slova, koja konstituiraju riječ.

Α alpha 1	I iota 10	Ρ rho 100
Β beta 2	K kappa 20	Σ sigma 200
Γ gamma 3	Λ lambda 30	Τ tau 300
Δ delta 4	Μ mu 40	Υ upsilon 400
Ε epsilon 5	Ν nu 50	Φ phi 500
F digamma 6	Ξ xi 60	Χ khi 600
Z zeta 7	Ο omicron 70	Ψ psi 700
H eta 8	Π pi 80	Ω omega 800
Θ theta 9	Ч koppa 90	Ц sampi 900

Gematrijske vrijednosti grčke abecede

Iesous ( Ιησους ) = I (10) + e (8) + s (200) + o (70) + u (400) + s (200) = 888

Slično se može izračunati vrijednost fraza i rečenica. Do sada sve izgleda dobro, još smo uvijek na poznatom terenu gematrije.

Međutim, oni su otkrili kako i spominjanje brojeva u tekstu predstavlja ključeve, koji indiciraju riječi na koje se odnose. Primjeri su: Adam je živio 930 godina (ključ je 930), Abraham je imao 318 slugu, Isus je

izliječio čovjeka starog 38 godina, itd. itd. Ti su brojevi dakle ključevi u teomatici, oni nose odnos samih riječi s onim na što ukazuju!

Nemoguće je dokazano. Sve riječi unutar Biblije, svaka sa svojom jedinstvenom vrijednošću, kada se referenciraju u rečenici ili frazi, daju vrijednost fraze ili rečenice kao višekratnika vrijednosti same riječi.

Vrijednost za Isus je 888. Međutim rođenje Isusa ima vrijednost 111 ('Isus' je višekratnik, tj. 8 puta 'rođenje Isusa').

Prema tomu svaka biblijska referencija na 'rođenje Isusa', će bez iznimke biti višekratnik od 111.
(Ne zaboravimo kako su fraze koje slijede u izvornom grčkom!)

Nikako, nikakvim sredstvima, se nisu te pojavnosti u Bibliji mogle slučajno označiti. Teomatika pokazuje nužnost pisanja Biblije, korištenjem predodređenim matematičkim dizajnom. Pronalazači naglašavaju kako to vrijedi samo za Bibliju, a niti jednu drugu knjigu, te samo s egzaktnim vrijednostima dodijeljenim grškim slovima. Provedena ispitivanja o mogućnosti pridruživanja nekih drugih slučajnih brojeva grčkoj abecedi nisu mogla dati iste rezultate, odnosno svi su testovi bili negativni. Začuđujuća je činjenica, što valjanost teomatike dokazuje ne samo konstruiranje Biblije po matematičkom dizajnu, već i postojanje grčkog jezika prije nego je napisan Novi zavjet, koji je morao također biti dizajniran korištenjem istog principa!

Dodatno tomu, zato što se Novi zavjet sastoji od više knjiga, koje su pisali različiti autori i u vrijeme različitih era, sve su riječi i fraze koje su ti autori odabrali, morale biti orkestrirane s ciljem slijeđenja unificiranog i jedinstvenog principa!

Stoga zagovornici teomatike vjeruju kako bi samo Božanska sile mogla aranžirati događanje takvih okolnosti!

Nesretna je okolnost što teomatika ne dobiva pažnju koju je imao 'Biblijski kod', jer bi detaljno istraživanje znanstvenim standardima moglo dokazati ili oboriti takve hrabre i jake tvrdnje teomatičara.(8)

Sveta geometrija

Teomatičari tvrde kako su dokazali konzistentnu primjenu numeričkih matematičkih principa gematrije u tekstu Novog zavjeta. No to nije kraj priče gematrije i njenih zagonetnih primjena na Bibliju! Istraživač Daniel Gleason tvrdi kako smo potpuno promašili glede gematrije u Novom zavjetu. On tvrdi kako se gematrija zapravo odnosi na svetu geometriju, koja je tajno skrivena u Evanđelju!

Vrijednosti gematrije, koje nalazimo u Evanđelju su u stvari dužina, promjeri i opsezi geometrijskih formi, koje se mogu izvesti iz simboličkih tekstova poruka Novog zavjeta. Veći se dio njegovog rada fokusira na knjigu Marka, pa je tako ponudio dijagram za svaki stih u knjizi temeljem principa svete geometrije.

Svi njegovi dijagrami simboliziraju i fokusiraju važnost uskrsnuća Isusa. Nakon pribijanja Isusa na križ i pokopa, Isus je uskrsnuo iz groba i sveta geometrija Daniel Gleason-a koristi njegovo uskrsnuće, povratak Isusa, kao centralnu temu svih njegovih dijagrama.

U ranijoj sekciji smo pokazali kako gematrija vrednuje Isusa s 888. Vrijednost uskrslog Isusa je 8880. Svi Gleason-ovi dijagrami pokazuju krugove s opsegom od 8880 jedinica, vrijednosti i simbola 'uskrslog Isusa'. Zatvoreni unutar tog kruga, svaki biblijski stih, pokazuje kako se svete geometrijske mustre mogu nacrtati unutar kruga koje odgovaraju gematrijskim vrijednosti riječi i/ili fraza spominjanih u stihu.

Kako je rad Daniel Gleason-a način elaboriranja sažimanja u samo nekoliko riječi unutar ove knjige, bez pravednog prosuđivanja, jednostavno ćemo prezentirati jedan primjer ilustriranja njegova djela. Taj je primjer fascinantan jer opet otkriva važnost 'Zvijezde Davida' ili upletenog (ucrtanog) tetrahedrona kao simbola uskrsnuća Isusa:

Pogledajmo kako su jednostavno sve te vrijednosti predstavljene u dijagramu svete geometrije Gleason-a, simbolizirajući Zvijezdu Davida.

Premda skeptični čitatelj može to nazvati proizvodnjom brojeva, po mom mišljenju ti brojevi i njihovo geometrijsko predstavljanje nisu slučajnost. Činjenica je, da Zvijezda Davida, uspletena u tetrahedronu igra značajnu ulogu kao simbol kroz povijest te se pokazuje u mnogim formama. U svim slučajevima ona je u odnosu s Merkabom, sredstvom uzašašća. Isto je tako Isus demonstrirao svoje uzašašće svojim uskrsnućem iz mrtvih. Time nalazimo isti simbol uzašašća, merkabe i u Novom zavjetu skriven u svetoj geometriji gematrije.(9)

Rekapitulacija

Mnogi ljudi su uvijek tvrdili kako Biblija sadrži svo znanje koga se može znati. Ipak glede činjenica, više je znanja skriveno iza jednostavnih riječi i rečenica, što je bilo predmet rasprava stoljećima. I dok se istraživači Biblije još uvijek svađaju oko znaćenja biblijskih riječi uvodeći sve više interpretacija, znanost otrkiva značaj koji omogućava samo jednu interpretaciju.

Potpuno je nemoguće da bi 'primitivni' prastanovnici mogli napisati Bibliju. Znanje skriveno unutar Biblije, koje smo tek počeli razotkrivati je šokantno. Ono otkriva kako se na neki način know-how visoko razvijene civilizacije očuvao zajedno s tekstom Biblije. Hebrejski jezik, izvorni jezik Starog zavjeta je morala dizajnirati kultura s dubokim razumijevanjem vibracija u fizici. Gematrija dodaje dodatnu razinu znanja riječima Biblije. Iako su pronalazači teomatike apsolutno uvjereni da je sam Bog napisao Bibliju, ono što se ipak može uzeti kao činjenica, je korištenje matematičkog principa, koga nije lagano objasniti. Rad Daniel Gleason-a može dokazati svođenje svekolikog gematrijskog misticizma stvarno na svetu geometriju. No kako objašnjavamo sve to?

Pretpostavimo na trenutak, da su hebrejski grčki jezici bili svrhovito dizajnirani od superiornije civilizacije koja je šetala licem Zemlje, prije nas i kako je ona zapečatila svete informacije o vibracijama etera, te način kreiranja svekolikog realiteta. Dizajneri tih abeceda i jezika bi mogli biti preživjeli iz Atlantide, koji su našli nove kulture nakon destrukcije Atlantide. Hermes Trismegistus (Toth iz Atlantide), graditlej Velike

piramide je prema Edgar Cayce-u i drugim izvorima, vjerojatno jedan od utemeljitelja tih kultura. To bi moglo objasniti zašto teomatika djeluje na razini pojedinačnih riječi. Međutim kada se dođe do fraza i cijelih rečenica, postaje vrlo nevjerojatnim da su svi ti autori knjiga, koje čine Stari i Novi zavjet znali o teomatskom principu i primjenjivali ga.

Jedino razumno objašnjenje bi bilo kako su autori Biblije bili inicijati više mudrosti i znanja, te kako su ti autori primjenjivali matematičke principe gematrije i/ili svete geometrije kako bi šifrirali tu mudrost u Bibliji kako bi ju ona prenijeti budućim generacijama.